Razmišljam o smrti.. Zapravo cijeli život bježim od stvarnosti i mogućnosti ,nevidjeći ljepotu u njima! Zašto ne voljeti i izgubiti? Zašto ne propasti? Zašto se ja uvjek spriječim baš prije nego mi se desi nešto zbog čega bi mogla potonuti i dotaknuti trenutak!? Svaki put kada se ukaže prilika da izgubim ili dobijem, ja pobjegnem! Nikad ne idem do kraja riskirajući sve do tada, mislim da mi to baš sada treba. Neželim razmišljati hoće me to koštati patnje i tuge. Od sada hoću bez straha propasti ,jer ko zna kada ću izgubiti tu mogućnost i u tom jednom trenutku možda svijet bude malo ljepši.